Sveta tajna Krštenja

Krštenjem mi postajemo članovi Crkve Isusa Hrista. Sv. Jovan Krstitelj krštavao je vodom ljude za opraštanje grijehova.

Isus je rekao da ne možemo ući u Crastvo Njegovo tj.u Raj ako se ne krstimo vodom i Duhom. Isus je došao u svijet da spase ljude, da ih učini boljima zato je ustanovio i krštenje. Svaki koji hodi za Isusom, ne hodi po tami nego ima svjetlo ispred sebe, a to je nauka koju nam je ostavio Bog. To su zapovjesti na kojima svijet počiva: ne ubij, ne čini zlo. Isus je ostavio nauku svoju zapisanu u Sv. Pismu da bi uvjek mogli da iznova se podsjetimo šta je to dobro a šta nije. Život se i svodi na to da čovjek postane što bolji čovjek, a kako se to može rečeno je od Isusa što Njegovim primjerom ličnim, što Njegovim svetim riječima kojima se poučavamo u sv. Pismu.

Krštenje je Sv. tajna kojom stavljamo temelj odnosno postajemo članovi  zajednice krštenih ljudi na čelu koje je sam Bog. Mi postajemo Hristova braća i Hristove sestre. Hristos nas prima bliže sebi i daje nam pristup svojim darovima. Krštenjem dobivamo duhovni pasoš za raj no ulazak opet ostaje na ispitima koje smo položili ili ne položili u ovom svijetu. Ispiti životni – to su razne situacije u koje nas je Bog pustio da se nađemo i zavisi kako smo se ponjeli prema sebi i drugima. Kao što znamo život nije samo uživanje nego i škola kako su stari rekli.

Isus je imao 12 učenika velikih i 70 manjih kojima je dao blagoslov da krštavaju ljude koji povjeruju u Njega i da je On spasenje istinito. Svaki koji vjeruje u Njega spasit će se. Ti učenici ili kako su se zvali apostoli su polaganjem ruku postavili svoje nasljednike  i tako od Hrista  do danas imamo sveštenike. Sveštenstvo je ustanovio sam Isus. Sveštenici i danas krštavaju one koji to žele.

Krštenjem čovjek postaje član Crkve i taj dan kada se krsti čovjeku se svi grijesi praštaju. Čovjek taj dan dobiva i svog anđela čuvara koji ga prati tokom života i odvraća od zla a upućuje na dobro. Čovjek na krštenju (sv.tajna miropomazanja) prima darove Duha Sv. Time on biva osvećen i udostojen velike časti. Tu blagodat krštenja on treba da čuva kroz život, ali sada kao član crkve on ima pravo i da tu blagodat krštenja ponovno obnovi pokajanjem i Pričešćem. Bez krštenja ne može se ni ispovjedati, ni Pričestiti,ni Vjenčati niti Sahraniti čovjek (Zašto pišem velikim Sharaniti i drugo? Zato što je sve sa Bogom Veliko a bez njega malo i umanjeno ostaje). Čovjek bez krštenja ostaje lišen velikih svetih djela.  Obično zbog nemara čovjek ostavi sebe van ove svete tajne i tako van samoga Boga čovjek ostane za života samo zato što se nije krstio. Nekršteni su u mnogo goroj poziciji i za njih Crkva ne može ništa da učini jer su van Crkve a Crkva to je sam Bog. Iako oni žive i imaju dobrotu u sebi ipak ostaju zakinuti za pravi život sa Bogom jer Bog nije siladžija da na silu nekoga tjera k sebi. On iznad svega cjeni čovjekovu slobodu koju mu je On darovao kao svom stvorenju i ne želi da čovjeka silom dovede sebi. Zato smo sami krivi ako neidemo k Bogu. Bog može i da stane na nebo i postane vidljiv svima ali time bi bila narušena ljuska sloboda i mi bi Bogu prilazili iz starha mjesto iz slobodne naše odluke i želje. Takvu ”slobodu” starha i prinude Bog kao istinski Otac i pun ljubavi prema čovjeku ne želi da sprovodi nego čeka čovjeka do zadnjega časa da mu se vrati da mu priđe i postane Njegovo djete ovdje na zemlji i u vječnosti.

Svaki čovjek u sebi i u životu primjećuje čudne i neobjašnjive stvari,čudne događaje u njegovom životu. Sve to čovjeku nešto govori da ima neka Viša Sila ipak koja određuje i pravdu do 10 koljena. Zato ako sagledamo svako svoj život naći ćemo puno takvih čudnih događaja koji nas svi mogu potaći da učinimo sami sebi ono dobro koje nam je potrebno. Amin. Bože daj.

Autor: Jovan Orelj

Facebook komentari