Priče o duhovnom životu

ist-mine

U jednom rudniku radio je čovjek teške poslove. Bješe vrijeme velikog posta. Budući hrišćanin on držaše post od početka. Sredinom posta on iznemože jer poslovi bijahu teški a tjelo slabo. Vidjevši da više nemože da radi od slabosti on uze sira i jaja da ukrijepi iznuždeno tijelo i nastavi teške poslove. U sebi  govoraše eto da sam pravi hrišćanin  kao što su bili sveti oci i drugi mnogi ja bih mogao da postim i radim u rudniku no budući da sam crv a ne čovjek nisam to kadar i kajaše se u sebi govoreći :”Bože milostiv budi meni  grešnom i nemoćnom!” I imađaše ovaj hrišćanin korist obostranu jer steče poniznost i smatraše sebe gorim od svih hrišćana i rudara u rudniku. Zato svakom sa ljubavlju i poniznošću priticaše u pomoć  i svaku potrebu jer smatraše sebe najgorim. A pred Bogom stiče poniznost i pokajanje, a u duši steče rasuđivanje. Vidjevši ga neki drugi hrišćani koji prolažahu pokraj rudnika jednom da on mrsi u velikom postu stadoše mahati svojim glavama pa odoše da se pomole Bogu. Ovo njega ne uznemiri nego se radovaše što ga ljudi ne hvale. Pošto se okrijepi tako nekoliko puta uvjek nastavljaše da drži post do svijetlog Vaskrsenja.

U jednom rudniku radio je čovjek hrišćanin teške poslove. Bješe vrijeme velikog časnog posta i on post držaše od početka. Sredinom posta on iznemože jer radio je puno. Ipak on ne prestade da posti. Iznemoženo tijelo poče da slabi i jauče ali on ne popuštaše u postu. Od takvog posta poče da nepravilno i loše radi a na braću u rudniku postate ljutit i otresit. Lice mu se izmjeni ljutnjom i gnjevom, a tjelo kao trska na vjetru poče da se ljulja. Međutim on ne posustajaše da muči sebe i ljude oko sebe te činjaše sebi i drugima štetu i od njega nebi nikakave koristi ni njemu ni onima oko  njega budući da on već postade nesposoban i ljutit na svakoga.   Mjesto mira u njemu se nastani sljepi post bez rasuđivanja koji ga dovede u nemir i gnjev.

U jednom rudniku radio je čovjek – hrišćanin teške poslove. Biješe vrijeme Velikog časnog posta i on bješe postio od samog početka. U sredini posta on ne osjeti veliku iscrpljenost tijela iako radio je puno i duša mu bi mirna te on post isposti do samoga kraja iako je radio teške poslove. Tjelo mu bješe izdržljivo i on u postu imađaše mir i pomagaše bratiji u miru i tišini i voljaše ga radnici u rudniku i divljahu se njegovoj izdržljivosti. Hrišćani koji prolažahu tuda hvaljaše ga iako on ne smatraše da čini išta od sebe nego po daru Božijem. Tako se smireno držaše i na njega se ne priljepi hvala ljudska.

Dreznica.net

Facebook komentari