Pravilan i nepravilan podvig ili pravilna i nepravilna duhovnost

ispovest

Temelj svakoga podviga mora da krene od ISPOVJESTI. Da bi se čovjek očistio od grijeha potrebno je razriješenje od grijeha.

Želja za slobodom duše, za mirom i radošću čovjeka vode ka ispovjesti. Ispovjest donosi umirenje savjesti a time i duše. Ispovjest prekida vezu između zla i naše duše a time duša dolazi u spokoj. To i jeste jedan dio duhovnog posta da dušu umirimo ali ne u potpunosti. Drugi dio koji umiruje dušu jeste  MOLITVA.  Iako smo dušu umirili ispovješću  i očistili je ona je opet izložena iskušenjima koja po svetim ocima traju do kraja života. Zato dušu je potrebno sada braniti od prijedloga zla. U tome imamo duhovni mač tj. MOLITVU. Dakle ispovjest jeste temelj molitve.  Da bi mogli u miru da se molimo potrebno je napraviti redosljed. Ne možemo se baviti molitvom bez ispovjesti tj.možemo ali biti će nam puno teže. Dakle ispovjest pa molitva tako treba da činimo što ćešće. Uporedno sa duhovnim postom dolazi i tjelesni post. Tjelesni post čisti TIJELO a duhovni post čisti DUŠU. Dakle sam tjelesni post bez duhovnog nema puninu. Čovjek ostaje kao ptica sa jednim krilom – nemože da let- da živi puninu duhovnog života ili pravi duhovni život nego ostaje nepotpun. Ikao je tjelesni post dobar on je nerazdvojan od duhovnog. Duhovni post- molitva – jeste očišćenje od misli i želja. Molitva jeste voda koja gasi vatru. Kad god se pojavi neki prijedlog nastupa molitva Bogu za pomoć. Bez ispovjesti i napadi pomisli i želja su jači i učestaliji. Ispovješću se oni podrezuju a molitvom se vodi konačno iskorjenjavanje. Ispovjest i molitva jesu saradnici u ratu protiv korova. Post tjelesni jeste za umirenje tjela a tjelo pomaže duši.

Tjelesni post samo je jedna karika u lancu. Samo jedna. Da bi se spojio cjeli krug potrebno je više karika da se spoji zajedno. Tek tada čovjek počinje da živi duhovno. Tjelesni podvig bez duhovnog podviga ne doseže cilj. Nema pravoga očišćenja. Sami organi čovjekovi pravilno rade samo kombinacijom oba dva posta. Ako je čovjek nemiran iako posti tjelesno a nemiran je organi ubrzano rade i ne doseže se mira ni tjelesni  ni duhovni. Duhovni post jeste očišćenje od misli i želja. Da bi do toga došlo potrebna je ispovjest kao temelj duhovnog života. Ispovjeti sljeduje pričešće koje zalječuje dušu i čovjek potom kao izlječeni bolesnik može zdravo duhovno da živi. U suprotnom ako se čovjek podvizava bez ispovjesti  njemu prijeti opasnost od zastranjenja. Budući da kroz ispovjest nije došlo do očišćenja duše sa svim njeni sposobnostima- umom,razumom,srcem čovjekov vid i duša nalaze se u nezdravom stanju i krivo vide stvari oko sebe. Podvig koji se vrši tada može da se vodi pogrešno i pretjerano i sam podvig neće rezultirati duhovnim prosvećenjem. Bog nekada daje blagodat i takvom podvižniku ali on kada je dobije budući da mu je um zamagljen grijehom ne doživljava to umno ispravno. Ne može da tu blagost i radost saživi u dubini istine nego iskrivljeno to doživljava i nemože pravilno upotrebljavati blagodat. Zato je veoma važna ispovjest.

Čovjek mora da podvig prilagodi onakavom životu duhovnom koji živi tj. da bude objektivan prema sebi.  Da ako vriši čestu ispovjest podvig prilagođavati i tome i svojim snagama tjelesnim. Treba gledati na mnoge stvari.

Da bi se stekao unutarnji mir potrebno je ispovjest što ćešće izvršavati na djelu. Ispovjest mora biti istinita i kompletna. Nesmije se ništa izostavljati niti umanjivati. Tada je sipovjest potpuna. U ispovjesti i duhovnom životu nema mjesta za mudrvanje i lukavstvo. Samo krotos vodi čovjeka u pravu ispovjest. Ispovjest jeste želja da se oslobodimo grijeha i jeste pokajanje i odluka da se ne želi vije činiti zlo. Na našu odluku- našu volju da neželimo više činiti zlo Bog šalje pomoć – snagu-da se ta želja i ostvari. Ispovjest jedina prava i istinita jeste kod sveštenika kako je Crkva ustrojila. On je posrednik – kabl između nas- sijalice i Boga- ”Elektrane”. On je samo posrednik i to je to. No bez posrednika se nemože spojiti na akomulator energije mira i radosti. Punoća ispovjesti jeste PRIČEŠĆE. Ispovjest svoju punoću dobija u PRIČEŠĆU. Kao i pričešće nema punotu u nama bez ISPOVJESTI – PRAVILNE I POTPUNE. Ako se sve ne vrši pravilno i potpuno nema PRAVE PUNOTE DUHOVNE.  Ostajemo na prizemlju. Zato je važno da se sve vrši uporedno i da se vrši potpuno. Amin.

Facebook komentari

Izvor: