Drežnica i dalje bez vode, signala za mobitel i interneta

Stara Spomen škola i Spomen park u centru Drežnice

Drežnica je mjesto koje se nalazi na području Općine Grada Ogulina, nekada mjesto od velike važnosti i koja je imala veliku ulogu u istoriji RH i bivše Jugoslavije, danas je tek pusto mjesto sa kamenim spomenicima sa kojih su čak ukradene i brončane biste i ploče, a da nije dobila pa skoro ni tračak medijske pažnje.

Drežnica je danas mjesto sa oko 350 stanovnika koji žive u teškim uvjetima gdje nema Poštanskog ureda, mrtvačnice, banke, bankomata, bezinske pumpe, kioska za novine, interneta i signala za mobitel, to su samo neki od  nedostataka sa kojima se suočava, ovo nekada važno strateško mjesto koje je imalo više od 1000 žrtava u Drugom Svjetskom ratu.

U današnje vrijeme kada su struja, internet i mobitel sastavni dio svakodnevnog života, bilo društvenog ili poslovnog, Drežnica nije uspjela da riješi problem koji muči većinu mještana, a to su osnovni i elementarni uvijeti za današnji život.

U centru mjesta se nalazi telefonska centrala, gdje se također nekada nalazio i poštanski ured. Kako je Drežnica poprilično površinski veliko mjesto i kuće i zaseoci su udaljeni jedni od drugoga, ta centrala ne može da opskrbi sve mještane sa internetom i uslugama koje bi mještani redovito i uredno plačali. Trenutno internet ima samo uži dio centra mjesta oko nekadašnjeg poštanskog ureda koji se nalazi bliže telefonskoj centrali tj. samom centru mjesta Drežnice.

Slična je situacija i sa signalom za mobitel, gdje se repetitor ili odašiljač nalazi također u centru mjesta i samo uži krug mještana ima signal koji je danas čak neophodan za normalan život u vrijeme tehnologije i brzog protoka informacija što je svima dobro poznato.

Šta više učiniti da se ovo riješi, koga moliti, kome se žaliti pitaju se mještani Drežnice? Zar je moguće da je ovo mjesto od nekada toliko značajnog utjecaja i koje bi se moglo čak nazvati ”Spomen mjesto” po broju žrtava, ostalo prepušteno samoj sebi da lagano i tiho umire i da isto tako padne u zaborav.

Ono što muči većinu mještana koji nemaju te usluge je upravo to što bi skoro svi oni uveli u svoje kuće ili poslovne objekte internet i željeli bi da imaju signal za svoje mobilne uređaje ali nema tko da predstavi mjestu što je potrebno i kako da se to izrealizira.

Mještani su zainteresirani ali nema tko da pomogne ovom napaćenom narodu i da im se omogući osnovna egzistencija na ovim teškim brdovitim područjima, kada zimi znaju biti temperature i do ispod -20 stupnjeva i do preko metar visine snjega, zaseoci ostaju odsječeni sa pretežito starijim i bolesnim stanovništvom i ne mogu nazvati ili kontaktirati hitno nekoga za pomoć jer nemaju uvjete za to. Zar je mjesto Drežnica zaslužila to, koju su posjetili odkada je osnovana Republika Hrvatska dva predsjednika ( bivši predsjednik g. Stjepan Mesić i g. Ivo Josipović) i odali počast palim žrtvama u Spomen parku, pored ruševine od stare škole koja također nosi naziv Spomen škola. Zar je moguće da su vidjeli sve to i dalje pustili da ovo mjesto lagano umire bez perspektive i nade u neku bolju budućnost za naše potomke.

Drežnica je poznata po gostoprimstvu i uvijek je svakog rado primila i ugostila, a kako joj se to vratilo. Na žalost tako da danas nema ni osnovnih elementarnih uvjeta za život. Zar je tako teško državi da pomogne ovom mjestu da ima osnovne elementarne uslove kao što su poštanski ured, signal za mobitel, internet i voda, da ima svako kućanstvo u mjestu. Da ovo malo mladih ljudi što je ostalo u mjestu dobije neku nadu i mogućnost da opstane na ovom području.

Vjerujem da će ovu poruku čuti netko, koju pišem u ime svih mještana Drežnice i da će pomoći ovom narodu da dobije ono što je najosnovnije a to su elementarni uslovi za život kao što su: voda, signal za mobilne uređaje, internet za svako kućanstvo, poštanski ured, mrtvačnica i sl.

 

 

Facebook komentari