Klečka jama 2014. (parastos)

Besjeda paroha Drežničko – jasenačkog, protojereja Miloša Orelja nad Klečkom jamom, 10. augusta 2014.godine

Draga braćo i sestre, poštovani organizatori; Predsjedniče vijeća srpske nacionalne manjine za Grad Ogulin g. Nevene Ivošević, poštovani predsjedniče Udruženja Jadovno 1941. g. Dušane Bastašiću, predsjedniče antifašista za grad Ogulin g. Simo Tatalović, dožupane Karlovačke županije g. Siniša Ljubojević, dogradonačelniče Grada Ogulina g. Mićo Zatezalo, svi prisutni danas ovdje okupljeni.

Danas smo po treći put na ovom mjestu. Mjestu strahota i užasa, i opet mjestu svetom. Svetom zato što su, ne sluteći i ne pomišljajući da se to može dogoditi 1941., lako hvatani, ovdje dovođeni ubijani i u ovu jamu bacani bezazleni i nevini pravoslavni Srbi 453. Ubijali su ih iz čista mira oni koji su sebe smatrali i nazivali; čistim i čistokrvnim Hrvatima, čistim i pravim katolicima i ustašama. No nisu Srbi ubijani samo u ovoj i drugim jamama već gotovo u svakom mjestu diljem tada Nezavisne države Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovo kao i mnoga druga stratišta sačuvana su od zaborava, u najvećoj mjeri trudom, naporom, istraživanjem, prikupljanjem dokumenata i pisanjem istoričara dr. Đure Zatezala. Na taj način sačuvana je istina kao najveća Božija i ljudska vrijednost. Mi smo danas ovdje da se tom istinom napojimo, da je svjedočimo, da se poklonimo i pomolimo svetim žrtvama i da svetu istinu o njima prenosimo, na potomke žrtava od kojih su mnogi rasejani i razišli se na razne strane, za što je najbolja pisana riječ, posebno onaj podsjetnik od g. Zatezala. Svatko ko ovdje dođe s poštovanjem ljubavlju i molitvom, otićiće s duhom mira i blagoslova svetih žrtava.

Do ove jame dovođeni su i u nju bacani Srbi iz cijelog Ogulinskog kraja i Gorskog Kotara. To je istina ove jame. Ta istina je progovorila i govori. Po Božijem blagoslovu govore svete duše koje su se po mučenju, masakriranju i ubistvu žrtava vinule put nebesa u rajska naselja i okrilje Boga Svemogućega, Cara Nebeskoga.

Pored ove istine imam potrebu obavezu i dužnost da ovdje danas pomenem još dvije velike istine, posebno što se obadvije kao i ova nalaze na području Ogulina. Jednu od njih želi se na svaki način prekriti nepropusnim velom zaborava za sva vremena, dok o drugoj već 23 godine svi ćute.

Dakle druga istina o velikom stradanju Srba jeste Drežnica. Po najnovijim istraživanjima od 5.800 stanovnika koliko je Drežnica imala 1941. ukupno je oko 1.500 žrtava, 4/5 postradalo je kao civili, uglavnom od ustaša od čega 176 djece stare od nekoliko sati do 15 godina. Dakle postradalo je više od svakog četvrtog stanovnika Drežnice.

Osamdesetih godine u Drežnici je osnovana Uprava spomen područja i žrtvama započeta izgradnja spomenika tj. MEMORIJALNOG CENTRA sa školom, pod nazivom SPOME DOM ŠKOLA. Također je započeta aktivnost da se Drežnica sa Gornjim brinjskim krajem proglasi SPOMEN PODRUČJEM o čemu je Sabor SRH 1990-te donio zakonsku odluku, ali se zbog ratnih zbivanja 1991. to nije realiziralo. Do 1993. uređen je školski prostor i na ulaz uz ostalo stavljeno spomen obilježje SPOMEN ŠKOLA. Poslije ”OLUJE” početkom 1996. ravnateljica Marija Lovrić skinula je spomen obilježje – SPOMEN ŠKOLA, a sadašnja ravnateljica Anđelka Salopek isto ne želi vratiti i uz pomoć Općinskog suda Ogulin koji je dopustio da se gtruntovne knjige unište, i Županijskog suda u Karlovcu koji ih je stavio van snage, uknjižuje O. Školu iz Ogulina u vlasništvo ovog jedinstvenog srpskog spomenika koji Županija i župan karlovački proglasuju za sve, samo ne za ono što on jeste i za što je građen, a to je SPOMEN DOM ŠKOLA I MEMORIJALNI CENTAR žrtvama Drežnice drugog svjetskog rata.

S jedene strane Vlasti Županije karlovačke otimaju ovaj srpski spmenik i brišu spomen obilježje ponižavajući spomenik, žrtve i njihove potomke, dok sa druge strane srpske institucije od najnižih do najviših i njihovi predstavnici ni u moralnoj, ni u zakonskoj obavezi, ni u političkom okviru i mogućnostima ne čine ništa da čast i dostojanstvo žrtava, njihovog spomenika i čast potomaka odbrane. Svi su o ovome upoznati: predsjednik države, predsjednik vlade, pojedini ministri i svi srpski predstavnici, i mnogi Drežničani se pitaju dali je nedaj Bože u pitanju neka trgovina sa svetinjama.

Ako je za Republiku Hrvatsku i njen većinski narod Hrvate, Vukovar grad posebnog pijeteta, onda je za cijelu Srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj htjeli to njeni predstavnici ili ne, Drežnica mjesto posebnog pijeteta, kako zbog silnih žrtava tako još više za sve ono što su časno i pozitivno učinili Drežničani i mjesto u cjelini kroz svoju historiju za Hrvatsku.

Zbog ovakvog moga stava već dvadeset godina u školi sam izložen neviđenom teroru, a time i moja porodica kako bi me se natjeralo da napustim Drežnicu, a u posljednje vrijeme moram reći i više od terora. Naime na dan ”Oluje” u Spomen domu Drežnica dogodio se požar zbog kojeg su gorjeli kablovi i vodovodne cijevi, nestalo struje i izbila voda. Da se to nedaj Bože dogodilo noću nastradao bi ja i pola moje porodice. Meni, Crkvi i udruženjima nanesena je vrlo velika materijalna i druga šteta.

Iz navedenog pozivam sve srpske predstavnike da se okrenu Drežnici koja je više od tri puta veće stratište od ove strašne Klečke jame. U drugom ratu je sedam puta potpuno izgorala. Drežnica je živa jama u kojoj žive živi potomci svetih žrtava kojima se otima SPOMNIK NJIHOVIM SLAVNIM SVETIM ŽRTVAMA. Sva spomen obilježja sa SPOMEN bolnice su skinuta, a SPOMEN KOSTURNICA u kojoj je grobnica i primorcima i istranima zapuštena propada.

Treća istina jest da je 1991. u Ogulinu u Kasarni i Policijskoj stanici ubijeno više od 10 Srba, a mnogi su umrli od posljedica. To je istina kao i druge istine, a kada je nešto istina onda nam ona sama nalaže kako da postupamo. Dakle naš je zadatak da znamo imena tih 10 ili koliko je zaista postradalo Srba, da se za njih podigne parastos i da ih se sjeća i pominje kao što su od nas svojim stradanjem i mučeničkom smrću zaslužili.
Molim Vas predstavnike koji ste se potrudili oko ove Svete istine da se potrudite i oko ove druge naše dvije istine.

U Drežnici: 09.08.2014. na Svetog Velikomučenika Pantelejmona

Protojerej Miloš M. Orelj

Izvor: jadovno.com

Facebook komentari