Nikola Tesla otkrio svom prijatelju: Ova tajna je skrivena u molitvi Oče naš!

Molitva Oče naš može da se tumači na razne načine, i u svakom sloju molitve da se pronalazi uvjek neki nov i skriven smisao

Kada je Nikola Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog vjeka, i kada su američke i svjetske novine pisale da je on najveći svjetski naučnik, Teslin prijatelj, američki pjesnik Džonson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju. Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg djetinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je posle mnogo godina i decenija traganja konačno našao odgovor, koji se sve vrijeme nalazio tu pored njega – u hrišćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.

Molitva Oče naš može da se tumači na razne načine, i u svakom sloju molitve da se pronalazi uvjek neki nov i skriven smisao. Evo šta sve možete otkriti u rječima molitve Oče naš!

Oče naš

Kad kažeš ove rječi, priznaješ da je on tvoj Otac nebeski, ali u isto vrjeme i otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog susjeda i samrtnika, jer ti je zapovjeđeno od Sina Božijega, vrhovnog donosioca istine o Bogu i o ljudima da kažeš “Oče naš”, a ne “Oče moj”.

Međutim, postoji i drugo gledište, koje kaže ovako:

U molitvi “Oče naš” nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša – kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati jer je njeno porjeklo Božansko. Mi smo deo Božanstva. Molitvom čovjek treba da se u časovima potrebe uzdigne do razvojnog smisla svoje sedmočlane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-naučni uticaj na ljudsku prirodu.

Koji si na nebesima

Znači da je tamo gde je Otac naš, i otadžbina naša. Neznabošci koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svijetu bilo kao čovjeka bilo kao rjeku ili kao Sunce i Mjesec, ne mogu ni vjerovati u neku drugu otadžbinu do u zemaljsku. Otadžbina je blago veliko, a Gospod je rekao: “Gde je blago vaše, ondje je i srce vaše”.

Ali, može značiti i ovo:

Time ukazuje na najdublju osnovu ljudske prirode, na najskrivenije biće čovjekovo, koje po hrišćanskoj ezoterici pripada duhovnom carstvu. Tri prve molbe odnose se na tri viša člana ljudske prirode, na čovjekovu božansku sadržinu: “Da se sveti ime tvoje, da dođe Cvstvo Tvoje i da bude volja Tvoja”.

Zatim sljede prve tri molbe:

1. Neka se sveti ime tvoje

Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osveštaju imenom Božijim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božijim.

A tumače ga i ovako:

U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznovrsnosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne nauke.

2. Nek bude carstvo tvoje

Carstvo Božije ne može se razlučiti od carovanja Božijeg. Carstvo dolazi zajedno sa carem. Bila bi besmislica iščekivati carstvo, a odbaciti cara. U crkvenoj molitvi “Carju Nebesni Utješitelju” vjernici mole Cara Duha da dođe: “Dođi i useli se u nas”. Smisao obe molitve je jasan: Carstvo Božije doći će onda kada i Car Bog dođe. Moleći za Carstvo Božije mi u stvari prosimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Cara Boga mi prosimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom.

Ili:

Ceo univerzum oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznovrsnosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva – naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj nauci kraljevstvom. Kraljevstvo prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstvo.

3. Neka bude volja tvoja kako na nebesima tako i na zemlji

U nebeskom duhovnom svijetu vlada savršena volja Božija. No, ta vladavina volje Božije nije silom nametnuta nego nju duhovi svetlosti dragovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božijoj kao jedinoj nepogrešnoj.

Kao i:

Život univerzuma potiče od Božanske emanacije. Ceo univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Volja je, dakle, središte.

A zatim sledeće četiri molbe govore ovo:

1. Hleb naš nasušni daj nam danas

Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni hleb moj. Otac je zajednički svim sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je hleb od Boga, i ekonomski jer hleb što Bog daje pripada svima.

Ali, postoji i ovo gledište:

Odnosi se na fizičko tjelo koje možemo posmatrati kao dio materijalnog dijela naše planete. Njegova je supstanca uzeta iz djelova planete i u nju se vraća. Takođe nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku, jer tražimo hranu za sada, za danas.

2. I oprosti nam dugove naše kao što mi opraštamo dužnicima svojim

Bog odlučno traži od nas tu obavezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obaveze i ovoga uslova. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego što nama može sav svijet dugovati.

I:

Ova molba se odnosi na eterično tjelo i na njega moramo takođe gledati kao na dio onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom tjelu svi nagoni, požuda i strasti. Eteričko tjelo krije u sebi stalnija i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričkom ili životnom tjelu. Oduvjek su se svuda u tajnoj nauci označavale pogreške protiv zajednice koje potiču iz eteričkog tjela kao dug.

3. I ne uvedi nas u iskušenje

Kušati znači ispitivati. Da nije grjeha, ne bi bilo ni kušanja. No mi se osjećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit, jer ćemo pasti i propasti. Zemaljska vlast i tjelesna želja čim se začnu u ljudima, ljudi izgube viziju sveopšteg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju svetkovati ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje – u pozitivnom smislu rečeno znači spasi nas od iskušenja. To jest, spasi nas od nas samih.

I drugo gledište:

Sve što se mjenja lako i brzo, usidreno je u astralnom tjelu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se talasa u ljudskoj duši. Gresi više individualne prirode koje počini čovjek kao posebna ličnost, nastaju usljed svojstava astralnog tjela. Mogućnost greške astralnog tjela naziva se napast (iskušenje). Usljed iskušenja pojedinac prima na sebe neki lični grjeh.

4. No izbavi nas od zloga

Molimo se Ocu nebeskome da nas izbavi od Satane, koji je nosilac svakoga zla. On zasljepljuje ljude i zaslepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u ličnom životu tako i u društvenom. Tako od pamtivjeka šapće ljudima Satana. I ljudi su ga do hiljadu puta poslušali, po hiljadu puta prolili bratsku krv, pohulili na Oca svog nebeskog i po hiljadu puta razočarani padali u očajanje.

I za kraj:

Preostaje još greška ljudskog “ja”, prave ličnosti. Samoljublje je ušlo u ljudsko tjelo i usljed toga je čovjek postao egoistično biće, “ja” sledi sve nagone i sklonosti tjela. Rječ zlo se nikad u tajnoj nauci ne upotrebljava ni za šta drugo osim za neku pogrešku ljudskog “ja”, odnosno naše duše.

Facebook komentari

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.