Domaći sirevi iz Josipdola osvajaju tržišta

Već više od 25 godina obitelj Miščević iz Josipdola bavi se proizvodnjom sira. Od toga, punih 11 godina imaju mini-siranu, a kad se danas sjećaju početaka – bilo je teško, kažu.

– Početak je bio težak, nismo imali novaca, krenuli smo s polovnom opremom, a prije 7 godina dobili smo 200 tisuća kuna od resornog ministarstva putem bespovratnih mjera, no tu smo uložili i naših 110 tisuća. Bilo je teško, bili smo u kreditima, priča Milan. Danas pak ova obitelj koja radi u sklopu OPG-a Miščević ima novu opremu za proizvodnju sira. No, tu ne žele stati s poslom i razvojem.

– U svibnju smo otvorili kušaonicu,kapaciteta za 60 osoba, radimo, no ne baš onako kako smo i zamislili, malo smo i kasno registrirali tu kušaonicu sira, no sad znamo da već sad moramo raditi pripremu za iduću sezonu.

A kasnili su Miščevići i zbog obimne papirologije koja je u Hrvatskoj kao “dobar dan”,  a koju su morali ishoditi ne bi li dobili sve potrebne dozvole. Sada je i ta duga i iscrpljujuća bitka iza njih, pa kreću, kažu – u nove pobjede.

Sir rade od kravljeg mlijeka, a mlijeko im daju njihove kravice. – Poznati smo po škripavcu, ali i kuhanom te dimljenom siru, te sirem s raznim začinskim biljem i dodacima poput vlasca, paprike, češnjak, kadulja, mediteransko bilje… Takve proizvode na početku proizvodnje nismo imali, no sad su druga vremena. Tržište to zahtijeva i mi smo se tome i prilagodili, kaže Miščević.

-Ovo je posao u kojeg se mora svakodnevno ulagati, kako sredstva, tako i samog sebe. Uz opsežan posao u sirani treba se angažirati i u mužnji i hranidbi krava, pripremanju hrane i ostalim poslovima. Uz svu tehnologiju ljudska ruka je ipak najvažnija.

Miščevići su još jedna priča iz Hrvatske, ljudi koji su iz ničega krenuli u posao i trudom i zalaganjem došli do tržišta i kupaca koji cijene njihove proizvode. Poštujući tradiciju te svoje kupce napreduju i probijaju se na hrvatskom tržištu sirara. Njihov OPG ima pet članova, od supruge i “gazdarice” Radmile koja se i “papirnato” osposobila za zvanje mljekarice – sirarice, a onda je to završio i suprug Milan. Uz dvoje djece i djeda kako kažu, uz puno mara, a u ekološki čistoj sredini, rade i probijaju se i dalje. Josipdolski dimko i škripko sve su češći na stolovima hrvatskih restorana.

Facebook komentari